Sa zadovoljstvom Vas pozivamo na otvaranje izložbe
Umetnost duhovnosti: Izložba pravoslavnih hrišćanskih ikona Svečani prijem: 10. jul 2014. od 18:30 do 21:00 h. 2381 Dundas St. W., Toronto (Severno od Dundas metro stanice) Kustos: Ljiljana Otašević Ikonopisci: Miloš Bojović Jelena Ćetković Georgi Danevski Viktor Gerasimov Sandra Jovanović Valeria Kouznetsova Pavlo Lopata Veronika Melnyk Alexi Mezenetsev Olga Orlova Domna Papadopoulou Procopius Svetlana Ristić Zoran Rnjak Vladimir Stjepanović Radno vreme: Sre - Pet 12 - 19 h Sub - Ned 12 - 17 h Telefon: 416-588-8550 |
Umetnost jeste duhovnost
|
Preuzmite katalog sa SNA izložbe "Umetnost duhovnosti" sa ovog linka:
Ispod možete pregledati katalog onlajn.
|
U svojoj srži, umetnost - kao rezultat inspiracije - je duhovne prirode. Mogli bismo objasniti umetnost kao eksploraciju izvora, putovanjem otkrivanja prirode stvari, potragom za univerzalnom istinom gde je umetnik posrednik između izvora i primaoca. Kroz vekove je religija, kao eminentno duhovna sfera, imala najdublji uticaj na umetnost, kao i obrnuto. Od primitivnoh društava do modernih vremena, umetnost i religija bili su isprepleteni sa svakodnevnim životom i nerazdvojne od najintimnijih ljidskih težnji, snova i nada. Jedna od umetničkih formi koja je imala fundamentalan uticaj na modernu umetnost je vizantijska ikonopisačka umetnost. Ikone su tipično "pisane" sa izvesnim koloristično ravnim kvalitetom. Takođe su poznate po svojoj obrnutoj perspektivi. Za razliku odf linearne perspektive koja stvara iluziju prostora tako što udaljeni objekti postaju sve manji i manji i gde se sve se sastaje u jednoj jedinstvenoj tački, obrnuta perspektiva negira realnost prostora u pozadini. Objekti u pozadini su često veći od onih u prvom planu, blizu gledaoca. Ne samo što ovo doprinosi vizantijskom interesovanju za apstrakciju i ravnoću, nego i zadržava pažnju na prvi plan, između gledaoca i objekta interesovanja. Još jedna važna karakteristika ikonografske umetnosti koja se takođe nalazi u modernoj umetnosti je odsustvo bilo kakvog izraza lica kako bi se prikazala unutrašnja - duhovna - stvarnost.
Ovo je prava apstrakcija - izvlačenje, prikazivanje suštine stvari - koja je bila cilj prvim modernim apstrakcionistima poput vajara Kontantina Brankusina ili slikara Kandinskog, Mondrijana, i kubista Pikasa i Brakea. Njihov rad je uglavnom posmatran kao udaljavanje od stvarnosti dok je, u stvari, prava apstrakcija koja teži da manifestuje skrivenu realnost u fizičkom obliku. Anri Matis je bio posebno impresioniran vizantijskim ikonama. Posetio je Moskvu 1911. godine i tom prilikom izjavio: "One [ikone] su zaista velika umetnost, zaljubljen sam u njihovu dirljivu jednostavnost koja je, za mene, bliža i draža od Fra Anđelika. U ovim ikonama se duša umetnika koji ih je oslikao otvara kao mističan cvet. I od njih bi trebalo da naučimo kako da razumemo umetnost". Svi ovi umetnici koji su bili inspirisani ovim drevnim umetničkim oblikom su tada znali, a svi moderni ikonopisci i poštovaoci ikona znaju i danas, da postoji duhovan, jednostavan način razumevanja prirode stvari koji je dublji od naučnog, emirijskog znanja. Kao što je Kon5tantin Brankusi rekao: "Jednostavnost je rešena kompleksnost". Ovo je posebno tačno kad je u pitanju pravoslavno hrišćansko ikonopisanje. Ljuljana Otašević, jul 2014. |